Slavko Vukosavljević
DEVOJKE
I CVEĆE
Zajedno, s proleća one se jave
i to je najlepše čudo sveta:
haljine, lake, lepršave -
i vitke stabljike poljskog cveta.
Zajedno niknu čudesno nežne,
kad zlato sunca na zemlju kane,
kao proleća - neizbežne,
ko miris prašnika - razvejane.
Uvek se čude zbog jedne tajne
i zato drhte dokle rastu,
dok noći jedne, plave, sjajne,
dokle ne klonu u nekom plastu …